среда, 31. октобар 2012.


MIKA KOPIJA
by Ernestina Aleksejevna

Kad pjesnik zavoli tad cudo biva
izlijeva rijeka iz korita svoga
tad ludi pjesnik nista ne skriva
i ne plasi se ni ljudi ni Boga !

Kad pjesnik zavoli sve zene su plave
leprsa im kosa i svaka je vila
i ne misli dal' mozda doci ce mu glave
i nije problem sto vec udata je ''mila''
tad samo pjesme iz njega liju
on svoju ljubav baca pred sviju !

Kad pjesnik voli,on voli smjehom
i suhim liscem i zelenom travom
i isto mu je ,nevino il' grijehom
taj mjesec ima ko jastuk pod glavom!

On ljubi i ljubi...i grli i voli
i stihom crta najljepsi svijet
kad pjesnik voli tu nema boli
cijeli kosmos ,njegov je svijet.

Ali kad voli neko ko nikad
sa pravim stihom sreo se nije
tad iz sveg glasa mogla bih vikat
da nije mi dobro,da muka mi je!

Taj nadri pjesnik,bolesnog uma
ni jednu svoju misao nema
kupi tragove sa tudjeg druma
i potpisuje
to ko njegova poema!

Al' sta mi vrijedi i da mu kazem
da Mika je davno napisao te rijeci
bolje da cutim i da ga lazem
kako je meni i od Mike veci!

Strpljivo tada cekam svoj spas
sto pokloni ga,zora mi plava
grizem si usne al' ne pusam glas
da ne probudim ''Miku'' sto spava!

Pa se izvucem tiho ko sjena
i pazim da ne zalupim vrata
u snu mu vidim ,vec druga je zena
samo sto sad sa Ujevicem barata !

S.D


Нема коментара:

Постави коментар