среда, 31. октобар 2012.

ne rusite mostove

AKO TE NEKAD SAVJEST POSJETI !!!
od Erna Dervišić

Ako te nekad savjest posjeti, objasni sebi ja odgovor znam, zasto si tog novembra ubio Most ! Hejjj spodobo ljudska zar ti je nesto na zao ucinio taj dobri Starac sto nikad do tad razdvajao nije...vec spajao, sastavljao, zenio, tugovao nikad ne rekavsi nikome ''Ja sam samo tvoj i drugi na mene prava nemaju''...Bio je moj i tvoj i njihov i nas.Sto

ubi Most, sto ga Biba sa pendzera gledase, cekajuci dragoga u onoj staroj ''Cudna jada od Mostara grada''...Most kojim je Pero, pracen Mostarskim kisama hitao u zagrljaj jedne Svetlane da je ljubi do besvjesti...Most kojim predjose Kameni svatovi Mostarski i pod kojim Mujo ledenom vodom Neretve sa svoga tijela sapra tragove strasti jer prevari ga Suljagina Fata i navede ga zbog grijeha da zamandali vrata.Zar nisi mogao pustiti Eminu da s' ceznjom iz svoje basce zaljubljen pogled na kamen mu baca, u kamen gledala a dusa joj ko pamuk mehka jer jedan joj Aleksa stihove pise, zar mor'o si srusit pa sad ni Stari bas ko Emina vise ne dise.Tog dana bio mocan si i jak, zasljepljen mrznjom i mislju sto truje...zivotne skole, ti los si djak, jer ljubav ponovo pod mostom snuje !!! Ako te nekad' savjest posjeti, objasni sebi ja odgovor znam...Mi opet skupa sa Mostom tu smo, a ti bezbel' negdje trunes sasvim sam !!!



MIKA KOPIJA
by Ernestina Aleksejevna

Kad pjesnik zavoli tad cudo biva
izlijeva rijeka iz korita svoga
tad ludi pjesnik nista ne skriva
i ne plasi se ni ljudi ni Boga !

Kad pjesnik zavoli sve zene su plave
leprsa im kosa i svaka je vila
i ne misli dal' mozda doci ce mu glave
i nije problem sto vec udata je ''mila''
tad samo pjesme iz njega liju
on svoju ljubav baca pred sviju !

Kad pjesnik voli,on voli smjehom
i suhim liscem i zelenom travom
i isto mu je ,nevino il' grijehom
taj mjesec ima ko jastuk pod glavom!

On ljubi i ljubi...i grli i voli
i stihom crta najljepsi svijet
kad pjesnik voli tu nema boli
cijeli kosmos ,njegov je svijet.

Ali kad voli neko ko nikad
sa pravim stihom sreo se nije
tad iz sveg glasa mogla bih vikat
da nije mi dobro,da muka mi je!

Taj nadri pjesnik,bolesnog uma
ni jednu svoju misao nema
kupi tragove sa tudjeg druma
i potpisuje
to ko njegova poema!

Al' sta mi vrijedi i da mu kazem
da Mika je davno napisao te rijeci
bolje da cutim i da ga lazem
kako je meni i od Mike veci!

Strpljivo tada cekam svoj spas
sto pokloni ga,zora mi plava
grizem si usne al' ne pusam glas
da ne probudim ''Miku'' sto spava!

Pa se izvucem tiho ko sjena
i pazim da ne zalupim vrata
u snu mu vidim ,vec druga je zena
samo sto sad sa Ujevicem barata !

S.D


понедељак, 29. октобар 2012.

..i sigurna sam da znas svaku rec mojeg cutanja
..da brises senke koje su pale na moje misli
..da skreces pogled kako bi zaobisao moje zenice
..i tu si ..znam
..ne zelis da propustis jos jedan pocetak
..za koji mislis da bi mogao biti onaj pravi...


четвртак, 25. октобар 2012.

Mozda


možda bih u jutro upletena
maglom sapletena
sivim obavijena
krenula

možda bih se spotakla
vrisnula ne bih
ni kad bih mogla
pa bih možda ustala

možda bih stala
hartiju praznu pocijepala
možda misao ne bih obuzdala
i takvu neobuzdanu
vjetru poklonila
niz kaldrmu strmoglavila

možda bih boje zamiješala
pa ih prosula
iz oktobra iskoračila

možda ....

BG

Biljana Gajic